Category Archives: Ma šta mi reče?
Име ми је Докторка!
„Моје име је ДОКТОРКА Бранка … (и неко презиме)“ – чух случајно на телевизији представљање предавача, ваљда у оквиру онлајн наставе у доба короне. Не знам тачно зашто је баш „докторка“ одржала предавање и о ком је предмету реч, но то за нашу причу није ни битно. Занимљиво нам је само представљање и то што се ова титула нашла у склопу имена дотичне особе.
Употреба речи „доктор“, макар у српском језику, веома је, да тако кажемо – провокативна. Доктор – од латинског docere, што значи „учити“ или doctus – „научен“, представља највиши степен академског образовања. С друге стране, ова реч означава и доктора медицине, и у свакодневном говору се често употребљава уместо много погодније, домаће речи „лекар“ – онај који лечи људе, здравствени радник који се бави људским здрављем, односно болешћу.
И ту се живо намеће асоцијација на анегдоту коју је у свом докторату (на тему ироније у ликовној уметности) описао мој пријатељ сликар. Имао је, усред докторских студија на београдској академији уметности, чудан телефонски позив током којег га је жена са друге стране „жице“ заменила са „доктором Николом Марковићем“ који лечи по природној методи извесног Ричарда Шулца… На то је сликар Никола најпре помислио да се нека од колегиница шали са њим, управо на тему поменуте двојности термина „доктор“, али авај, жена је настављала са описивањем својих симптома, те он схвати да је „враг однео шалу“ и брже-боље се одбрани од те нежељене нове титуле…
Некима из лекарске бранше је, међутим, та титула толико мила и за срце прирасла да би је ставили у склоп рођеног имена и презимена… Има нас разних, рекао би народ, али признаћете: чудно звучи кад ти је име Докторка!
JEDNO od slatkiša
To se zove slaganje u rodu i broju!
Znate ono: reči upotrebljene u istoj konstrukciji treba da se slažu po tome kog su roda i da li su u jednini ili množini… Previše često, nažalost, viđamo da u rečenici svaka reč vodi „svoju politiku“, kao ovde… Gde je ovde srednji rod koji bi opravdao upotrebu oblika JEDNO…? (!!??)
Da ne pričamo o ispravnosti ostatka rečenice i teksta. Toliko je nepismenosti na internetu da je teško fokusirati se na neki jezički problem…
Evo kako bi trebalo da glasi rečenica:
Rafaelo kuglice, kao i kolači i torte sa „rafaelo“ ukusom, jedan su od najukusnijih slatkiša.
ili:
Rafaelo kuglice, kolači i torte sa „rafaelo“ ukusom jedni su od najukusnijih slatkiša.
a još bolje:
Rafaelo kuglice, kolači i torte sa „rafaelo“ ukusom spadaju u najukusnije slatkiše.
NE BE NE!
I
„Kada govorim, a naročito kada se naljutim, svako može da vidi odakle sam… Ima neke ljupkosti u tim jezičkim nepravilnostima južnosrbijanskog govora. Nemate pojma kako je lepo kada se na pravom mestu upotrebi rečca „bre“. Ovo je rekao Branko Miljković u intervjuu objavljenom u jednom od tomova Sabranih dela pesnika (Urednik.rs sa ponosom učestvuje u ponovnom njihovom objavljivanju posle više od četiri decenije). Imao je pravo. Pitamo se, međutim, šta bi rekao na redove koji slede.
II
Kada se, kao pripadnica ženskog pola, nađete u jednoj velikoj prodavnici u tržnom centru, makar i samo u prolazu, velika je šansa da sa nekoliko komada garderobe završite u jednoj od brojnih i komfornih kabina. Ali, ne dešava se često da izađete tako zbunjeni i „puni utisaka“ kao potpisnica ovih redova negde pred kraj prošlog leta… Dakle, isprobavate tih nekoliko krpica u brzini, jer vas čekaju druge obaveze, a iz susedne kabine dopire glasno: „Ne be ne!“… Oslušnete, reklo bi se da je to srpski, ali nekako čudan… I eto nje opet, samo za nijansu glasnije: „Ne be ne!“ Ponovilo se još jednom isto to – valjda u telefonskom razgovoru – i ni reči više! Izađete iz kabine, ne znate ni šta ste probali, i sve pitajući se: šta to bi? Da kojim slučajem niste iz Niša, verovatno ne biste ni identifikovali jezik; ovako, ličilo je na upotrebu rečce iz prvog dela teksta – „Ne, bre, ne!“, ali opet… i dalje se pitate: Da li se naljutila, da li je citirala, ili je neka šifra…?
Nekad je teško razumeti i ako ste iz Niša…