Roman Zavet na reci nastao je iz potrebe da se ispripoveda priča o istinitom događaju za koji je autor čuo u ranoj mladosti i koji je na njega ostavio snažan utisak. Taj događaj – ubistvo deteta od strane bugarskog vojnika – zbio se u vreme Drugog svetskog rata u zlatiborskom kraju, i poslužio je kao motiv i osnova za roman, dok je sve ono što prati živote junaka, njihove odnose, sudbine i događaje koji sežu daleko izvan ratnih godina, plod književne imaginacije autora.
Prema rečima autora, važno je naglasiti da ideja ovog romana nipošto nije bila da veliča osvetu niti da je predstavi kao opravdani čin ili životni cilj. Naprotiv, Zavet na reci je priča o ratu i njegovoj razornoj snazi i strahotama, o posledicama nasilja koje ne nestaju onda kada se rat završi i oružje utihne.
Ovaj roman je zato, pre svega, priča protiv rata, protiv nasilja i protiv začaranog kruga u kojem jedna tragedija rađa drugu. On govori o tome koliko duboko rat može da promeni čoveka i koliko dugo njegove posledice mogu da žive u ljudima, porodicama i generacijama koje dolaze.

Sudbine dvojice braće u jednom zlatiborskom selu zauvek će biti određene ratnim vihorom, zločinom koji će odneti jednog od njih i sopstvenim izborom drugog – koji će i njega odvesti u smrt. Godine će proći, a ono što je jednom prećutano nastavlja da živi kroz potomke, u porodičnim tajnama, starim fasciklama i tragovima koje je vreme pokušalo da izbriše.
A među uspomenama koje ne blede, samo će jedna žuta ruža, sačuvana uprkos svemu – kao simbol nečega što se ne može zakopati niti zaboraviti, ostati kao nemi svedok ljubavi, gubitka i prošlosti koja nikada nije zaista nestala…
„Zavet na reci“ je roman o ratu i njegovim posledicama, o nečijem izboru koji menja mnoge ljudske živote i o tome da neke priče, ma koliko dugo bile skrivane, ipak pronađu put i izađu na svetlo dana.