–Knjiga priča Mirjane Vujinović, objavljena u izdanju niškog „Urednika“, nedavno promovisana u Biblioteci „Petar Kočić“ u Beogradu
– U pričama će se sigurno prepoznati svi rođeni sedamdesetih godina prošlog veka, a i mnogi drugi, jer ova zbirka priča pored lične ima i univerzalnu dimenziju
Knjigu pod nazivom „Ko nam je ukrao Pilote?“, čini pedesetak priča koje nas vraćaju u 80-te i 90-te u bivšoj Jugoslaviji, odišući intimnim doživljajem autorke Mirjane Vujinović, koja godinama živi u Nemačkoj. To je njen pokušaj da odgovori, kako sama kaže, na pitanje koje svi nosimo u sebi: šta nam je oduzeto i šta smo uspeli da sačuvamo? Knjiga je objavljena ove godine u izdanju niškog izdavača „Urednik“, a nedavno je promovisana u biblioteci „Petar Kočić“ – Biblioteka grada Beograda.

Bilo je to nesvakidašnje književno-muzičko veče, na kojem je, ne samo kroz priču, nego i putem nota, evocirano to turbulentno vreme obeleženo i ratnim vihorom i društvenim previranjima, ali čija „svetla strana“ u nama i te kako budi nostalgiju.
To se pre svega odnosi na pesme „Pilota“, u čijem je znaku proteklo veče – nimalo slučajno.
Ko nam je ukrao Pilote? – naslov je jedne od priča u knjizi. Prema rečima autorke, nekada je to bio grafit na zidu jedne zgrade u Beogradu, a danas pitanje o svemu što je nestalo i svemu što je ostalo u nama – „o odrastanju koje je prekinuo rat, o mladosti koja se raspala zajedno sa jednom zemljom; o ljudima koji su otišli i uspomenama koje su ostale da žive, i o onome što nismo izgubili: o porodici, jeziku, mirisu detinjstva, smehu, ljubavi i potrebi da čovek ostane čovek“.

U razgovoru o knjizi učestvovale su Radmila Kunčer, profesor, bibliotekar savetnik, koja je bila i moderator; prof. dr Milena Ivanović, lingvista; Natalija Mijatović, profesor umetnosti; Marija Filipović, urednik i izdavač knjige, i autorka Mirjana Vujinović, diplomirani internet dizajner – kojoj je ovo književni prvenac, ali ne i prvi korak na polju književnog delanja.
– O čemu god da piše, autorka je uvek na svetloj strani života. To nije ni lako ni jednostavno, jer njene priče dotiču se tema stvarnog života, od poimanja rađanja čoveka, kada se „mora preskočiti svoja senka”, sve do rata ili smrti, istakla je Radmila Kunčer, inače i recenzent knjige. – Život ima i svoju mračnu stranu, ni ona se ne može zaobići. Tako Mirjana Vujinović opisuje i svoj odlazak u Nemačku, kao rez koji boli i pomalo „peče” u svakom novom sećanju…
Prema rečima Milene Ivanović, knjiga je hronika jednog grada i jedne zemlje koji danas žive samo u našim sećanjima i koje je autorka sagledala ne samo sa vremenske, već i sa prostorne distance.



– Sigurna sam da će se u pričama prepoznati svi rođeni sedamdesetih godina prošlog veka. A i mnogi drugi, jer ova zbirka priča pored lične ima i univerzalnu dimenziju. Mira je od prolaznih trenutaka, starih ulica i porodičnih priča i anegdota sagradila trajni spomenik.
Natalija Mijatović, likovnа umetnica koja danas živi i radi u Americi, jedan je od likova u priči „Doviđenja“ – o opraštanju pred autorkin odlazak u inostranstvo.
– Ta priča je bila naše prvo „doviđenja”. Prvo od mnogih koja su sledila, uključujući i moje, istakla je ona, nazvavši autorku „vilom“ koja je bila velika podrška na njenom umetničkom putu. –Tu podršku možete videti na mojoj izložbi slika u Galeriji „Haos”, kao i do sada na svakoj mojoj izložbi.
– Možda smo odrasli i možda više ne verujemo u vile na isti način kao nekada. Ali verujemo u nešto što je podjednako dragoceno: u moć priče, u sećanje, u prijateljstvo i u onu iskru detinjstva koju nosimo kroz ceo život. Ova knjiga je upravo takva iskra. Ona nas podseća da čarolija ne nestaje sama od sebe – nestaje tek kada prestanemo da verujemo u nju.
Prema rečima Marije Filipović, urednika knjige, impresivno je to što Mirjana, koja je odrasla na beogradskom asfaltu a sada živi u jednoj metropoli u zapadnom svetu, toliko drži do tradicionalnih vrednosti, porodičnih i prijateljskih odnosa – koje predstavlja kao najveće blago. To je prosto „zarazno“ i čini jednu od značajnih osobenosti knjige.
– „Ko nam je ukrao „Pilote“?” je knjiga koja je nastajala iz sećanja, iz razgovora koje nosimo u sebi i iz života koji nas je sve, na neki način, promenio. U ovim pričama ima Beograda i Minhena, odlazaka i povrataka, porodice, prijatelja i svih onih trenutaka koje vreme i daljina nisu izbrisali, rekla je autorka Mirjana Vujinović.
Na promociji se moglo čuti dosta odeljaka iz Mirjaninih priča, a književni, kao i muzički deo večeri, protekao je uz aktivno učešće publike, u kojoj su bili mnogi akteri priča. Posebnu draž dešavanju je dao lični ton, koji, uostalom, odlikuje i samu knjigu.
